Ustavne promjene - produžetak Putinove ere?

Postavlja se pitanje hoće li Putin moći vladati onoliko dugo koliko želi? U načelu – da. Po važećem pravu njegova era bi trebala završiti 2024. Ali on ni ne pomišlja na mirovinu.

Ustavne promjene kojima teži omogućila bi mu ostanak na vlasti do 2036. Tada bi Putin imao 83 godine. Za sve ostale nakon njega bi opet vrijedila ograničenja - i to veća nego do sada. Sadašnje pravilo kaže da predsjednik može biti izabran najviše dva puta zaredom. A pravilo nakon Putina će glasiti – ukupno dva puta.

Putin ograničava moć predsjednika?

Rusija je već sad „superprezidijalna" republika. S novim ustavnim reformama vladar Kremlja bi dobio još više prostora da razvije svoju moć. Na primjer, vlada će biti u još većoj ovisnosti od predsjednika. Predložena formulacija kaže da predsjednik smije „voditi opće poslove vlade". Vlada više neće samostalno odlučivati o pravcu razvoja zemlje. Ona bi na temelju predsjednikovih inicijativa samo trebala „organizirati posao".

Nakon ustavne reforme predsjednik će i dalje moći imenovati premijera. Procedura se donekle mijenja. Putin tvrdi da će ubuduće Duma kao donji dom parlamenta imati zadnju reč. Ali tekst promijenjenih dijelova Ustava kaže nešto drugo: ako Duma tri puta odbije kandidata kojeg je predložio predsjednik, onda ga on može imenovati bez novih izbora - kako je bilo i do sada. U novosti spada i mogućnost da predsjednik vrlo lako može zamijeniti premijera. On ne mora, kao do sada, raspustiti cijeli kabinet. Osim toga, neki ministri u kabinetu su po novim odredbama direktno podčinjeni predsjedniku.

Utjecaj na sudstvo

„Oblikovanje" pravosuđa je također u domeni ovlasti predsjednika države. Suci će nakon ustavne reforme još više ovisiti o predsjedniku. On će moći inicirati otpuštanje sudaca Ustavnog i Vrhovnog suda.

Doduše, vjerojatno će mu biti potrebna suglasnost gornjeg doma parlamenta, ali to će biti formalnost. Naime, predsjednik bira senatore u tom domu – Vijeću federacije. Sedam od njih – doživotno. Osim toga, predsjednik države osigurava i sebi doživotno mjesto u Vijeću federacije, a time i imunitet.

Kako „motivirati" građane?

Ruski državni mediji rado prešućuju politički dio ustavnih promjena. U priči o referendumu nedostaje dio da se prihvaćanjem reformi Putinu omogućava još jedna kandidatura, i to 2024. godine. Umjesto toga se naglašava kako se ustavnim reformama obećava više blagostanja. Državni list „Rosijskaja gazeta" u svom članku o referendumu spominje „pravo na socijalna jamstva", „zaštitu radnika", „dostupnu zdravstvenu zaštitu" i „obiteljske vrijednosti".

Tako je s pitanjem ustavnih promjena povezano i davanje takozvanog „majčinskog kapitala" – državne pomoći pri rođenju djeteta u iznosu od 6.000 eura. Dosad se plaćalo tek kod drugog djeteta, sad već kod prvog. Osim toga uvodi se „minimalni dohodak" od otprilike 135 eura mjesečno.

Vlada želi zadovoljiti konzervativne i desničarske nacionalističke krugove tako što će ustavno definirati brak kao „udruživanje muškarca i žene" i uvesti državnu obvezu „zaštite obitelji". Djeca su glavni prioritet državne politike – ona moraju proći kroz „patriotski" odgoj. Osim toga, ruski kao „jezik državotvornog naroda" bit će unesen u Ustav.

Mijenja li se odnos prema Zapadu?

U promijenjenom Ustavu postojat će odredbe koje će štititi Rusiju od „štetnih" presuda međunarodnih sudova. Međunarodno pravo u Rusiji više neće imati prvenstvo, a ako Ustavni sud zaključi da njegove odredbe i presude nisu u skladu s ruskim zakonima, one se neće primjenjivati.

To konkretno znači da će se „neugodne" presude jednostavno ignorirati. Trenutno se u Haagu održava suđenje za rušenje malezijskog putničkog aviona nad Ukrajinom u kojem je poginulo najviše Nizozemaca, a trojica optuženih su – Rusi. Pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu je u tijeku i građanska parnica protiv Rusije u ovom slučaju. Nakon ustavne reforme presude ovih sudova više neće biti obvezujuće za Rusiju.

Neprihvaćanje ustavnih reformi bilo bi ogromno iznenađenje. Usprkos padu popularnosti, ruski predsjednik ima čvrsti tabor vjernih sljedbenika, a na raspolaganju smu i i takozvani „administrativni resursi" – to je pojam koji ustvari „skriva" mehanizme masovne manipulacije pri bilo kojoj vrsti glasanja.