Utjecaj IS-a u BiH

Provokacija uspijeva redovito: u Gornjoj Maoči svako malo se pojavljuju zastave Islamske države (na naslovnoj fotografiji, op.red.). Čas su istaknute na jednoj kući, čas na drugoj. Zastave se onda fotografiraju i šalju novinarima. Nedavno je Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) provela akciju u Gornjoj Maoči. Naravno, zastave su prije dolaska pripadnika SIPA-e nestale.

Bosanskohercegovačke vlasti među stanovništvom ne uživaju najbolji ugled, one slove kao inertne i korumpirane. No, kada je riječ o radikalnim islamistima bh. vlastima se ne može predbaciti inertnost. Nakon što je 2011. godine tada 23-godišnji Mevlid Jašarević naoružan kalašnjikovom usred bijela dana izvršio napad na američko veleposlanstvo u Sarajevu, vlasti su alarmirane na uzbunu i od tada su provedene brojne racije. A kada je riječ o borcima na stranim ratištima, u lipnju prošle godine je donesen zakon kojim je građanima BiH zabranjeno boriti se u stranim zemljama. Onaj tko vrbuje borce za džihad ili tko sam s tim ciljem putuje u druge zemlje može računati sa zatvorskom kaznom i do 10 godina.

Nakon slučaja Mevlida Jašarevića brojni stanovnici BiH su prvi put čuli za selo Gornja Maoča iz kojega dolazi atentator. Već njegov vanjski izgled - gusta brada i odjeća - ukazuju na njegovu pripadnost vehabijama. Vehabijama se smatraju sljedbenici sunitskog islama kakav se propagira u Saudijskoj Arabiji. Ponekad se za njih koristi i izraz selefije pri čemu se ova dva ultraortodoksna pravca ipak u nekim pitanjima razlikuju. Ono što im je u svakom slučaju zajedničko jest nastojanje da islam, kako oni kažu, vrate njegovim korijenima, odnosno da ponovno uspostave dogmatska pravila prema kojima se živjelo u vrijeme proroka Muhameda.

Europski islam

Ovakvo shvaćanje islama predstavlja upravo suprotnost sunitskom islamu koji se u BiH stoljećima prakticira, kaže Enes Karić, profesor na Fakultetu islamskih znanosti u Sarajevu. Osmanlije su u BiH došle 1456. godine, a s njima je započeo i proces islamizacije lokalnog stanovništva. No ovaj proces se, kako kaže Karić, odvijao postupno više od 160 godina. Karić naglašava da je bilo mnogo konvertiranja na islam iz vjerskih uvjerenja, ali da je najveći dio stanovništva konvertirao jer je u Osmanskom carstvu porez za muslimane bio manji, a muslimani su i mogli obavljati visoke državne funkcije, te posjedovati zemljište. K tomu, kako kaže Karić, dolaze još neki važni razlozi koji su omogućili da u BiH-u nastane jedinstven, europski islam. Islam se, kaže Karić, razvijao kao "urbani nauk" - od gradova prema selima. Najvažnije interpretacije islama su, dakle, dolazile iz gradskih islamskih škola, medresa. Osim toga, islam u BiH je uvijek živio u dijalogu s drugim religijama u zemlji: katoličkim i pravoslavnim kršćanstvom, kao i židovstvom, kaže Karić. Jedan dio sefardskih židova je nakon progona s Iberskog poluotoka 1492. i 1513. svoje utočište pronašao u BiH koja je tada bila pod osmanskom vlašću.

U BiH nema "islama light"

Najkasnije od 1878. godine, kada je BiH anektirana Habsburškoj monarhiji, do danas bosanski muslimani žive u sekularnom društvu, kaže Karić. Društvu u kojemu doduše religija ima svoje mjesto i u kojemu ona živi, ali nema primat kada je riječ o svakodnevnom uređenju života.

Karić odbija kritike islamskih država da je u BiH riječ o jednoj vrsti "light islama". On kao primjer navodi pitanje nošenja marame o čemu se stalno diskutira. Karić kaže: "Da, treba biti omogućeno da marama bude nošena i na europskim ulicama." Ali Karić kaže da mora biti postavljeno i sljedeće pitanje: "Tko sebi zapravo dozvoljava kritizirati žene koje ne žele nositi maramu i tko sebi u tom slučaju dozvoljava osporavati im da su dobre muslimanke?" Mnoge moderne žene u BiH jednostavno ne vide kontradikciju u tome da ne nose maramu, ali da prakticiraju islam.

Borci na stranim ratištima

Činjenica da je unatoč ovoj tradiciji moglo doći do rasprostranjenosti jedne grupe koja zagovara rigidno razumijevanje islama kao što su vehabije iz Gornje Maoče prije svega je posljedica ratnih događanja. Tijekom rata su u BiH dolazili borci iz različitih islamskih zemalja kako bi se borili na strani muslimanskog stanovništva. Nakon rata nisu svi ovi borci - a navodno ih je bilo oko 2.000 - napustili zemlju. Oni koji su ostali dobili su bosanske putovnice i vrbovali mlade ljude za svoj religijski smjer. Osim toga, saudijske zaklade u BiH su počele gledati na BiH kao na novu sferu svog utjecaja i svojim novcem omogućile su izgradnju džamija te se posvetile širenju vehabizma.

Iz redova ovih novih propovjednika potječe i do 160 bosansko-hercegovačkih boraca koji se navodno trenutno bore na strani Islamske države u Siriji i Iraku.

U mjesnim džamijama i među muslimanskim stanovništvom ovi ekstremisti nailaze na odbijanje, ali ipak postoje dva čimbenika koja pogoduju radikalizaciji u vjerskom smislu, kaže Dennis Gratz, šef Naše stranke. S jedne strane su to, kako kaže Gratz, siromaštvo i loše ekonomske perspektive u jednoj od najsiromašnijih zemalja Europe, a s druge strane i neki političari koji se dodvoravaju turskom predsjedniku Redžepu Tayyipu Erdoganu. Erdogan slovi za pobornika neosmanske orijentacije turske politike i radi na povratku konzervativnom islamu za koji se vjerovalo da je u Turskoj prevladan. 37-godišnji Gratz, koji se školovao u Njemačkoj i doktorirao na hamburškom Institutu za mirovna istraživanja i sigurnosnu politiku, o sebi samom kaže: "Ja sam prakticirajući vjernik-musliman, ali mi ovdje u BiH živimo islam koji ima sasvim drugu tradiciju. Sekularizam je ovdje nešto što se podrazumijeva i većina ga uopće ne dovodi u pitanje."

Angažman Zapada ne smije prestati

U jednoj studiji za Američku vojnu akademiju u West Pointu analitičar Steven Oluić je opisao stanje u kojem se BiH, ali i zapadno društvo bez koje BiH ne bi mogao preživjeti, nalaze: "Bosanska sposobnost da se odupre radikalnom islamu ovisi jako o kontinuiranom angažmanu Zapada u ovoj regiji. Kao i od činjenice da se umjereni Bošnjaci moraju oduprijeti izazovima radikalnog islama i njegove ideologije." Barem ovo posljednje u Bosni i Hercegovini je zajamčeno: radikalnu interpretaciju islama odbija većina stanovništva. No pozornost i podrška zapadnog društva moraju i dalje biti usmjerene na ovu zemlju.