Veliko iransko iznenađenje

Nakon što je skoro 99 posto kandidata isključeno iz izborne utrke i time stvoren veoma mali prostor za neka iznenađenja, na izbornoj se listi našlo samo šest kandidata: umjereni Hassan Ruhani i pet konzervativaca. Konzervativci nisu imali jasnog favorita, a Ruhani je smatran prilično nepoznatim. Pretpostavljalo se da će doći do drugog kruga izbora u kojem bi se odlučivalo između dva konzervativna kandidata. Međutim, dogodilo se nešto savim drugo.

Odluka na predsjedničkim zborima u Iranu je donesena još u prvom krugu. Prebrojavanje glasačkih listića je trajalo dulje nego što je bilo planirano. Napetost je rasla iz sata u sat sve dok ministarstvo unutarnjih poslova nije priopćilo službene rezultate. Nitko nije računao s tako jasnom i iznenadnom pobjedom Ruhanija. Kako je to uopće bilo moguće?

Nositelj nade u očajnom vremenu

Socijalna situacija u Iranu je loša. Velika nezaposlenost, inflacija, gospodarstvo koje stagnira, sankcije i mnogo drugih stvari dominiraju svakodnevicom u Iranu. Tome treba dodati i političke ožiljke koje je iza sebe ostavilo nasilje nad prosvjednim pokretima nakon posljednjih izbora održanih 2009. godine. Takva situacija dugoročno nije održiva i vodi do dubokog nezadovoljstva koje se ogleda u izbornim rezultatima. Ishod predsjedničkih izbora je glasno ´ne´ atomskoj i vanjskoj politici konzervativaca i istovremeno jasan poraz duhovnog vođe Ayatollaha Ali Chameneija.

Hassan Ruhani je za samo nekoliko tjedana postao nositelj nade stanovništva i to u jednom očajnom vremenu. Ruhani se od prvog dana suočava s velikim egzistencijalnim izazovima. On prvo mora pronaći izlaz iz trenutne situacije u kojoj se nalaze razgovori o atomskom programu te zemlje, zatim mora pronaći kompromise i promijeniti provokativnu i kontraproduktivnu vanjsku politiku. Samo tako se može nadati smirivanju konflikta, samanjivanju sankcija i poboljšanju socijalnog stanja. Osim toga, mora težiti ka pomirenju naroda. Međutim, to je moguće tek kada okonča represivne mjere protiv naroda, kada oslobodi političke zatvorenike i ukine kućni pritvor reformatorima Mussawiju i Karoubiju. I na kraju, što je vrlo važno, omogući slobodu tiska i slobodan pristup informacijama.

Sa Ruhanijem su povezana i velika očekivanja. Pogotovo što znamo da je put do takvih ciljeva dosta trnovit. S jedne strane duhovni vođa ima zadnju riječ kod važnih pitanja, kao što je na primjer atomska politika. S druge strane, konzervativci u parlamentu imaju većinu. Zbog svega toga je pobjeda na predsjedničkim izborima prvi korak. Stanovništvo Irana je često doživljavalo da velika očekivanja vode do velikih razočaranja. Međutim, ovaj put je vrijeme kratko, a cijena za razočaranje vrlo visoka.