Za izraelske vojnike su i britve bile oružje
4. lipnja 2010
Vidno umoran pojavio se švedski autor krimića Henning Mankell na susretu s novinarima u berlinskom kazalištu Volksbühne u četvrtak (03.06.). Odmah je jasno dao na znanje svima prisutnima da će govoriti samo o stvarima koje je sam doživio u ponedjeljak (01.06.) na brodu "Sofiji" koji je bio dio konvoja s humanitarnom pomoći za Pojas Gaze. Probudili su ga u četiri ujutro pucnjevi. "Nalazili smo se tada još oko dva sata vožnje udaljeni od zabranjene zone ispred obale Gaze", tvrdi pisac. Pola sata nakon što je čuo prve pucnjeve, na njegov brod, mali teretnjak "Sofiju", upali su maskirani izraelski vojnici pod teškim naoružanjem. Među ljudima koji su bili s njim, ispričao je, bilo je i starijih, sporijih. Jedan od njih je bio napadnut elektrošokerom što je vrlo bolno.
Otet i okraden
Vojnici su pucali gumenim mecima. Nakon što su pretražili brod, došli su sa svojim dokazima da su na njemu našli "oružje". "Kakvo oružje, pitali smo", priča Mankell. Oni su im na to pokazali jedan skalpel iz kuhinje i jednu britvu. Nakon toga je brod zaplijenjen i odveden u Izrael. "Zapravo su nas oteli", tvrdi švedski pisac. Izraelski vojnici su mu, priča, ukrali sve što je imao uza se: mobitel, fotoaparat, kreditne kartice, odjeću, pa čak i čarape, pa je morao bos u zrakoplov! U Izraelu su ga držali 11 sati zatvorenog i saslušavali njega i njegove kompanjone s broda, svakog ponaosob. Optužili su ih da su ilegalno stupili na izraelski teritorij.
Bez straha
Mankell je naglasio da je jako umoran. Umoran od putešestvija koje je doživio zadnjih dana, ali prije svega od agresije i nasilja koje je vidio. Smatra da je ubojstvo deset aktivista tužno i "nešto najgluplje što su Izraelci mogli učiniti". Pozitivno je, kaže, da je incident izazvao tako puno reakcija. Mankell se, međutim, ne da zastrašiti. On bi, rekao je, u svako doba ponovno sudjelovao u akciji opskrbe stanovništva Pojasa Gaze humanitarnom robom a protiv blokade palestinskih područja.
Autor: Bettina Kolb/D. Dragojević
Odg. ur.: Andrea Jung-Grimm