1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Zastave se vijore - i proizvode sukobe

Radomir Kračković Podgorica
14. listopada 2019

Korištenje nacionalnih zastava manjinskih naroda u Crnoj Gori, prvenstveno albanskog i srpskog, dovodi do čestih prijava. Zakoni su nedorečeni i proturječni, što potiče bujanje nacionalizma na svim stranama.

https://p.dw.com/p/3RChI
Crnogorska zastava nad Bokokotorskim zaljevom
Neupitno: Crnogorska zastava nad Bokokotorskim zaljevomFoto: picture-alliance/prismaarchivo

Ministarstvo kulture Crne Gore najavilo je sredinom kolovoza podnošenje dviju prijava protiv pripadnika manjinskih naroda zbog navodnog korištrnja simbola drugih država u Crnoj Gori. Prva je najavljena protiv organizatora humanitarnog koncerta „Za naše Kosovo i Metohiju" u Herceg Novom zbog, kako su naveli iz Ministarstva, isticanja simbola Srbije i skrnavljenja nacionalne himne Crne Gore. Takođe, najavljena je prijava i protiv organizatora jednog skupa na rijeci Cijevni, kod mjesta Tuzi, zato što su se tamo vijorile albanske zastave a nije bilo crnogorske.

Gotovo dva mjeseca kasnije još se uvijek ne zna je li Ministarstvo podnijelo prijeve i je li bilo kazni ili se samo „prijetilo praznom puškom”. Na upit Deutsche Wellea su iz Ministarstva samo priopćili da su ranije u više navrata jasno precizirali stav u vezi s ovom temom pa se ne žele ponavljati. Da podsjetimo: Kad su iz Ministarstva kulture pompezno najavljivali prijave, sudionike spornih manifestacija su optužili za nacionalizam i kršenje zakona.

Antivladini protesti u Prištini
Albanska zastava ili zastava svih Albanaca? - Skup u PrištiniFoto: Reuters/M. Djurica

Ovakve prijave nisu nešto novo u Crnoj Gori, u kojoj pored crnogorskog živi još šest manjinskih naroda: Srbi, Bošnjaci, Muslimani, Albanci, Hrvati i Romi. Svi oni imaju pravo na isticanje svojih zastava, pod određenim uvjetima. Ipak, slučajno ili namjerno, crnogorski zakoni su u reguliranju te teme kontradiktorni i zbog toga dolazi do problema.

Kazne zbog zastava

Još prije dvije godine, na Dan nezavisnosti Crne Gore 1. svibnja, policija je u Budvi pozvala na informativni razgovor menadžera Mila Božovića jer je na svoju kuću objesio srpsku trobojnicu. Nadležni su to shvatili kao provokaciju na praznik kojim se obilježava dan kada se Crna Gora odvojila od Srbije, dok je Božović tvrdio da nije prekršio zakon jer ta zastava nije službena zastava Srbije već „stara crnogorska zastava".

Istog da­na, na vr­hu pla­ni­ne Ru­mi­je iz­nad Ba­ra, oku­pi­la se ve­ća grupa Al­ba­na­ca s na­ci­o­nal­nim, ali i zastavama „Ve­li­ke Al­ba­ni­je", ko­ja ob­u­hvaća i dio te­ri­to­ri­ja Cr­ne Go­re. Nadležni organi se tim povodom nisu oglašavali, na što su srpski političari u Crnoj Gori ustvrdili kako se tu radi o dvostrukim mjerilima.

Ipak, da nije baš sve tako crno-bijelo, pokazala su dešavanja prošle i ove godine kada su sudovi kaznili više Albanaca u Tuzima i u Ulcinju jer su na svoje kuće stavljali ili u javnosti pokazivali albanske zastave. To je izazvalo oštre prosvjede albanskih političara koji su onda sami plaćali kazne svojim sunarodnjacima. Predsjednik općine Tuzi Nik Đeljošaj i ministar za ljudska i manjinska prava iz koalicije albanskih stranaka Mehmed Zenka su ponovili da će se „albanske zastave po Crnoj Gori i dalje vijoriti".

Pogledajte također:______________________________________________________________________

 

_______________________________________________________________________________________

Njihov koalicijski partner i potpredsjednik Skupštine Crne Gore Genci Nimanbegu kaže za DW da Albanci, kao autohtoni narod u Crnoj Gori, očekuju da ne budu kažnjavani zbog korištenja nacionalnih simbola. „To bi značilo neprihvaćanje naše autentičnosti i naše zajednice. Albanska zastava je naš nacionalni simbol i mi ga nećemo mijenjati”, rekao je Nimanbegu.

Albanci u Crnoj Gori (ne) mogu mahati zastavom Albanije

Albanska zastava, koja se koristi kao simboj svih Albanaca kao naroda, je ista kao zastava Albanije - to je razlog zbog čega dolazi do kažnjavanja. Naime, po crnogorskom Zakonu o javnom redu i miru, građanin koji na javnom mjestu istakne zastavu, grb ili neki drugi simbol druge države, bez službenog odobrenja, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 100 do 500 eura ili zatvorom do 30 dana. Albanci, pak, tvrde da su pravo na isticanje nacionalne zastave stekli još 2000. godine, kada je donijet Zakon o upotrebi nacionalnih simbola, te da su taj i Zakon o javnom redu i miru u očiglednoj koliziji.

Srpska i crnogorska zastava u Podgorici
"Rat" zastavama: srpska i crnogorska zastava tokom prosvijeda protiv vlade u PodgoriciFoto: Savo Prelevic/AFP/Getty Images

Nimanbegu je zato prošle godine tražio da se ukine sporna odredba o kažnjavanju, ali to nije prošlo u Skupštini - nedostajao je jedan glas vladajuće koalicije, pošto je taj zastupnik bio odsutan. Nimanbegu je prije dva mjeseca obnovio svoju inicijativu. Ranije je predložen i novi Zakon o javnom isticanju i korištenju nacionalnih simbola, a Nimanbegu traži da se sve to uskladi s krovnim Zakonom o državnim simbolima Crne Gore.

„Došlo je do zastoja u nekim ministarstvima jer je Vlada potvrdila ove prijedloge, ali oni nisu upućeni u daljnju procedutu u Skupštinu. Harmonizacijom ta tri zakona dobilo bi se ono što želimo, a to je da imamo slobodnu uporabu nacionalnih simbola, što nam je zajamčeno Ustavom. Tada pojedinci ne bi bili kažnjavani zbog korištenja zastava", kaže Nimanbegu.

On očekuje podršku vladajuće stranke, s kojom su Albanci već dugo u koaliciji, ali ga, kako kaže, „političko iskustvo uči i da su moguće promjene".

Zakon nedorečen

S druge strane, predsjednik Udruženja pravnika Crne Gore Branislav Radulović tvrdi da svi ovi problemi proizlaze iz činjenice da je Zakon o korištenju nacionalnih simbola ostao nedorečen. „Njime se ne određuje izgled zastave i grba, koji svaka od nacionalnih zajednica koristi”, kaže Radulović za DW.

Na pitanje kako to prevladati Radulović ima jasan stav: „Neupitno je da pripadnici svih nacionalnih manjina imaju pravo izbora i korištenja nacionalnih simbola, ali zakonom treba propisati da ovi simboli ne mogu biti identični sa simbolom druge države. To je osnovno pravilo, koje je eksplicitno normirano u zakonima drugih država i strogo se primjenjuje. Sve dok se to na ovakav način ne uredi, postojati će konfuzija što je nacionalna zastava a što zastava druge suverene države. Takvo nerazumjevanje, nažalost, na Balkanu uvijek se lako pretvori u otvoreno političko pitanje“, smatra Radulović.  

„Nećemo mijenjati našu zastavu"

Ovo bi značilo da Albanci u Crnoj Gori doduše mogu koristiti svoju zastavu, ali da se ona barem u nečemu mora razlikovati od službene zastave Albanije. Radulović ukazuje da su srpska, bošnjačka ili romska zajednica u Crnoj Gori, i bez zakonske obaveze, na ovaj način uredili svoje nacionalne zastave.

Nimanbegu, međutim, poručuje da promjena nacionalne zastave Albanaca u Crnoj Gori nije moguća. „Mi na to ne pristajemo. Zašto bi to radili?", pita Nimanbegu, koji u ovakvim zahtijevima vidi nacionalizam. „Kao što je svaki nacionalizam opasan, tako je i novi crnogorski nacionalizam ili neodukljanizam možda i opasniji nego drugi nacionalizmi u Crnoj Gori. Ja ga upravo vidim u neprihvaćanju prava drugih zajednica, kao što je slučaj s našom zastavom", kaže Nimabegu.

Ulcinj
Ulcinj - varljivi mir?Foto: DW

On smatra da je ovo kažnjavanje represivno, nacionalističko i promiloševićevsko tumačenje zakona od strane organa sile i to vidi kao nasilje nad albanskom zajednicom. "Svako nasilje, nažalost, rađa reakciju i to svakako utječe i na rast ekstemizma i na našoj strani jer smo mi jedina nacionalna zajednica koja se kažnjava dok druge nacije u Crnoj Gori slobodno koriste svoje zastave”, tvrdi Nimabegu. On traži da se sporna odredba o kažnjavanju zbog korištenja zastava drugih država, jednostavno izbriše.

Za Radulovića to nije rešenje. „To je odredba koju imaju sve suverene države. Umjesto da se u svakom pojedinačnom slučaju pokreću krivični i prekršajni postupci, bolje je riješiti ovu koliziju i razgraničiti državnu zastavu drugih suverenih država od simbola nacionalnih zajednica koje žive u Crnoj Gori“, jasan je Radulović.