Zašto baš 82 milijarde za Grčku?

Na početku jedna "dobra" vijest za Grke: tamo je već i izraz "trojka" postao jedna od najomraženijih riječi. Tako i vlada premijera Tsiprasa uporno govori o "institucijama" umjesto o "trojki" koju čine Međunarodni monetarni fond, Europska središnja banka i Europska komisija i koja navodno toliko muči Grčku i ponižava njene građane.

Zato će jedva nekog građana Grčke razveseliti da "trojke" više neće biti, jer obzirom na nove pozajmice u pregovorima mora biti "četvorka". Uz postojeće institucije će tamo biti i predstavnik Europskog mehanizma za stabilnost ESM sa sjedištem u Luksemburgu na čijem je čelu trenutno njemački političar Klaus Regling.

Grčka zapravo želi da u novim programima nipošto ne sudjeluje Međunarodni monetarni fond nadajući se da će se "već nekako dogovoriti" s Europljanima, a da sestrinska institucija Svjetske banke neće imati milosti prema Ateni. Ali europski partneri uporno odbijaju taj zahtjev i žele i MMF u spasilačkom čamcu - na kraju krajeva i zbog toga jer bi tako otprilike 25 milijardi eura dolazilo iz blagajne MMF-a i Svjetske banke.

U svakom slučaju i međunarodni zajmodavci znaju kako je Grčka daleko od toga da se osovi na vlastite noge i računaju kako će joj do 2018. trebati još 82 milijarde eura - najmanje. Ali kako su uopće došli do te brojke i zašto se tako olako barata sa milijardama eura "gore ili dole"? Razlog jest što je i teško procijeniti buduće prihode, a još teže rashode Grčke. Evo malog pregleda:

90,2 milijarde eura s jedne strane...

Najveće stavke rashoda su slijedeće:

Rekapitalizacija grčkih banaka: 25 milijardi eura - Stanje u grčkim komercijalnim bankama već ionako nije bilo najbolje, ali se u posljednje doba "dramatično pogoršalo", piše u dokumentu Europske komisije. Razlog je nesigurnost u grčku platežnu sposobnost, privremena obustava rada banaka i nadzor prometa kapitala.

Koliko grčke banke doista trebaju kapitala - to trebaju tek pokazati dodatna istraživanja, a ona trebaju otkriti i kako da te silne milijarde ne idu iz džepa, odnosno da se vrate u džepove poreznih platiša. I to i u Grčkoj, a pogotovo u zemljama zone eura i čitave Europske unije.

Otplata državnog duga: 53,7 milijarde eura - Građane Grčke osobito ljuti što golem dio te ionako najveće stavke odlazi u blagajnu "institucija" koje sad i trebaju opet posuditi Ateni novac: Međunarodnom monetarnom fondu i Europskoj središnjoj banci.

Naravno da je riječ o golemom novcu i grčke financije bi izgledale posve drugačije već kada ne bi morale plaćati kamate - samo one iznose 17,8 milijardi eura. Atena uvijek iznova traži da bude oslobođena tih "zelenaških" kamata što se pak u bankarskim krugovima zove "reprogramiranje dugova". Ali zemlja koja je na rubu bankrota nije u situaciji da postavlja bilo kakve zahtjeve jer joj bez tako visokih kamata, ionako nitko na svijetu ne bi posudio ni centa.

Likvidnost grčke države: 11,5 milijardi eura - Vlada u Ateni je i prije imala neugodnu naviku trošiti daleko više nego što ima, ali posljednjih mjeseci besparice je to poprimilo gotovo ekscesne razmjere: samo da bi se nekako sakupio novac za plaćanje rata dugova je ispražnjena blagajna mirovinskog fonda, država nije plaćala račune, čak je i zaposlenicima zadržan dio plaće uz obećanje da će i taj dio "već jednom dobiti".

Sve te razbijene državne "kasice-prasice" se sad moraju opet napuniti i to, ako je moguće, sa nešto više novca kako bi se osigurala likvidnost.

8,5 milijardi s druge strane

Pored tih rashoda, međunarodne financijske institucije ipak računaju i da će nešto stizati u blagajnu Atene.

Primarni proračunski višak: 6 milijardi eura - Atena uvijek iznova ponavlja kako je zapravo "ispunila domaću zadaću" jer nakon svih tih mjera štednje koje je poduzela su tekući rashodi doista pokriveni prihodima - problem je "samo" plaćanje dugova. Institucije se nadaju da će taj proračunski plus - primaran zato jer je izračunat prije izračuna kamata i rata, ipak ostati i do godine 2018.

Hoće li to tako biti - u to nisu svi sigurni. Grčko gospodarstvo bilježi pad, a u recesiji znači da državni prihodi opadaju dok rashodi u pravilu rastu. Zato treba biti oprezan sa tih šest milijardi.

Privatizacija: 2,5 milijardi eura - Dokument Europske komisije u kojima se procjenjuju grčki prihodi i rashodi potječe od 10. srpnja 2015. - dakle prije sastanka predsjednika država ili vlada zemalja zone eura u Bruxellesu. Podsjetimo: tamo je odlučeno da postupak privatizacije grčkih tvrtki koje su još u vlasništvu države preuzme fond koji će biti pod nadzorom Europljana i polazi se od njegovog imutka u iznosu ne od dva i pol, nego od čak 50 milijardi eura.

Kako su europski političari došli do te astronomske svote, to ekonomskim stručnjacima nije jasno. Makar je jasno kako vlada u Ateni - i još više, građani Grčke smatraju da su njihove luke ili elektroprivreda od goleme vrijednosti, to nipošto nije i mišljenje investitora. Čak i ako je za nešto i već bio raspisan javni natječaj za privatizaciju, ponude su bile i više nego skromne. Zato bi mogli zaključiti: privatizacija bi mogla donijeti nešto više od 2,5 milijardi eura, ali niti izdaleka to neće biti čak 50 milijardi.

Zašto uopće privatizirati?

I tu se može razumjeti otpor Grka: dobro se može privatizirati - odnosno unosno prodati; samo državno poduzeće koje i donosi dobit. Ali zašto onda uopće privatizirati tvrtku koja zapravo puni državnu blagajnu?

Odgovor na to pitanje već duboko zadire u ideologiju i svjetonazor onih koji vode raspravu. U doba neoliberalizma kada se doista privatizira sve što se treba i što se ne treba, blijedi i stari argument kako država treba prestati misliti o sebi da je bolji poduzetnik od "pravih" poduzetnika. Slijedom tog argumenta, dobrom upravom privatizirana državna tvrtka će ubuduće zapravo možda donositi još više novca od poreza i drugih prihoda. Ali je istina da se to doista rijetko dešava, pogotovo ako takva institucija postane predmetom spekulacija međunarodnih investicijskih fondova koji plaćaju porez tko zna gdje - ako ga uopće plaćaju.

Ostaje zapravo i činjenica da je Grčka već odavno privatizirala državnu instituciju koja je doista uvijek i pouzdano donosila dobit - još veći u doba krize: grčku državnu lutriju (Grčka privatizirala čak i lutriju). A grčkoj vladi bi svakako pomoglo da sad dobije "sedmicu na lotu" - i to svakog tjedna barem slijedeće dvije godine, makar niti tako se neće doći do čak 82 milijarde eura.