Zašto Njemačka ne treba primiti sve izbjeglice

U ove božićne dane teško je ne dići ruku za prijedlog Roberta Habecka, šefa njemačkih Zelenih. On je tražio da Njemačka primi više tisuća izbjegličke djece koja u teškim uvjetima žive u grčkim kampovima. Čak je i predsjednik Njemačke protestantske crkve Heinrich-Bedford-Strohm ukazao na to da je i mali Isus sa svojom obitelji nakon rođenja postao izbjeglica. I zaista, tko još u ove praznična dane ima srca ostati hladnokrvan na prizore djece s grčkih otoka. Onaj tko u ovom trenutku čeka na jedinstven stav Europske unije odaje dojam da samo želi problem otjerati što dalje od sebe.

No unatoč tomu je prijedlog Roberta Habecka pogrešan. Jer prihvaćanje tisuća izbjegličke djece ne bi bilo ispravan signal.

Signal ostalima

Prijedlog je pogrešanjer bi ta gesta izazvala novi val migracija. Ne bi sve ostalo na maloljetnicima – pa makar iz osnovne humanosti bi kasnije morale biti primljene i njihove obitelji.

Čim se to pročuje u zemljama odakle migranti dolaze ili gdje trenutno borave – još više ljudi će pokušati prijeći more između Turske i grčkih otoka. Tamošnji izbjeglički kampovi će puniji.To je spirala bez kraja: kad god Europa prihvati migrante, to privlači nove izbjegličke valove.

Habeckov prijedlog je pogrešan i jer bi jednostranom spremnošću Njemačke da primi djecu i Grčka i ostatak EU-a zaboravili na svoju odgovornost. Njemački ministar za razvojnu pomoć  Gerd Müller se, kako kaže, osobno uvjerio u to da izbjeglički kampovi u Africi koje kontroliraju UN bolje izgledaju nego oni u Grčkoj.

Ne treba zaboraviti ni to da Njemačka već šalje pomoć na grčke otoke te da Njemačka i EU podržavaju grčku službu za azil kako bi brže obradila zahtjeve.

To se nažalost često zaboravlja: azil može dobiti samo onaj tko ima pravo na njega. U razloge se ubrajaju ratovi u zemlji porijekla ili pojedinačni progon – ali ne i siromaštvo. Čini se da Habecku ta razlika nije važna jer paušalno poziva da se prime svi maloljetnici.

Upravo to je do danas najveća dilema izbjegličke politike Angele Merkel koja je i dovela do jačanja desnih populista. I oni koji nemaju pravo na azil, u pravilu ostaju u Njemačkoj jer je deportacija gotovo nemoguća. Ali domaće stanovništvo u Njemačkoj se pita čemu uopće imamo azilni postupak ako njegov ishod na kraju ne odlučuje o tome tko može ostati.

Pouka iz 2015/2016

Znači li to da Njemačka ne treba reagirati pred užasnim prizorima iz Grčke? Treba. Ljude treba primiti, ako se radi o vrlo ograničenom prijemu pojedinih migranata – ali to moraju biti isključivo ljudi koji će moći legalno ostati u Njemačkoj, dakle oni koji imaju pravo na azil. Prioritet svakako treba biti poboljšanje životnih uvjeta migranata na licu mjesta.

Tko misli da je to bezosjećajno, neka kaže kako bi ograničio migraciju. Jer nema više nikakve sumnje da se migracija mora ograničiti i organizirati – to je pouka iz zime 2015/16. Pravo na azil se uništava ako se utočište pruža baš svakom. Toga moramo biti svjesni čak i u ovo božićno vrijeme.