„Štedljiva četvorka“ protiv Berlina i Pariza

Austrijski kancelar Sebastian Kurz je već prošlog tjedna glasno upozorio kako se "na mala vrata sprema dužnička unija". To je jasna kritika prijedloga njemačke kancelarke Angele Merkel i francuskog predsjednika Emmanuela Macrona da EU zbog pandemije stvori „izuzetak" i zajednički se zaduži iznosom od 500 milijardi eura što bi onda bio osnova fonda za ublažavanje posljedica krize i u kojeg bi posegnule države najteže pogođene koronom.

Nakon intervjua na Austrijskoj televiziji, Kurz je onda u subotu i otvoreno poveo bitku protiv tog prijedloga poslavši kratko pismo čelnicima država i vlada ostalih članica EU. Na dvije stranice austrijski kancelar predlaže alternativu tom planu: ne navodi se konkretni iznos, ali predlaže da takva pomoć treba biti oročena na dvije godine i to bi bila pozajmica, ne nepovratna pomoć. Taj novac ne treba stvoriti novim dugom, nego Kurz smatra kako bi se trebao osigurati iz proračuna EU preraspodjelom novca iz drugih stavki.

Austrijski kancelar je tako postao svojevrsnim predvodnikom skupine „štedljivih“ članica, jer su oprezni sa izdacima i čelnici Nizozemske, Danske i Švedske.

U pravilu je i Njemačka sklona takvom načinu razmišljanja, ali baš zato jer je Angela Merkel prvi put pristala da i Njemačka jamči - pa makar i "iznimno" - za dug neke druge članice je to i otvoreni sukob Beča i Berlina. Ne treba čuditi kako su zdušni zagovornici prijedloga Berlina i Pariz vlade u Rimu i Madridu kamo bi, po svemu sudeći i završilo najviše milijardi iz tog fonda.

Kurz se boji "iznimke" koja bi postala pravilo

Njemačka je i zbog veličine i gospodarske snage, uvjerljivo najveći platiša u proračun EU-a: iz Berlina stiže 27% europskog novca. Takav zajednički dug bi opteretio proračun i imućnijih članica EU koji bi taj izdatak morale voditi u slijedećih dvadeset godina koliko se predlaže da bi trajao taj kredit.

Kurz pak ne vjeruje da bi ostalo i na ovih 500 milijardi eura: „Usprkos prijateljstvu, jasno je kako bi ove države iskoristile svaku priliku i to smatrale tek prvim korakom (zajedničkom zaduživanju). To moramo spriječiti", izjavio je za postaju Deutschlandfunk.

Isto tako ne treba čuditi kako je prijedlog „štedljive četvorke“ Italija već odbila kao „neprimjerene". U teškoj recesiji koja bez sumnje dolazi potrebni su „ambiciozni i inovativni" prijedlozi, napisao je na Twitteru talijanski ministar za europsku integraciju Enzo Amendola.

No Kurz podsjeća kako će se na koncu morati naći neki kompromis: stvaranje takvog fonda u tako golemom iznosu zahtjeva suglasnost baš svih članica EU, dakle i „štedljive četvorke“. A za Rim, Madrid - ali i Pariz koji također traži "zajednički financijski napor" bi moglo biti iznenađenja i iz nekih drugih članica EU.

Nema mnogo vremena

Predsjednicu Europske komisije Ursulu von der Leyen ove srijede ionako čeka težak zadatak jer će EK dati svoj prijedlog slijedećeg sedmogodišnjeg proračuna EU i oko njega će se još lomiti mnoga koplja. Ona zapravo za obnovu nakon pandemije želi još veći fondu od čak bilijun eura, ali on bio stvoren kombinirano, od učešća članica i kreditom.

Europski parlament želi još više, dva bilijuna eura. EP zapravo mora prihvatiti proračun, ali sad tek predstoji natezanje između Komisije i svih članica koje trebaju plaćati u taj proračun - i što je još važnije, koje se nadaju što više i dobiti od tog zajedničkog novca.

Prema dosadašnjoj računici, EU i 27 članica su za saniranje posljedica krize, dakle uračunato i sredstva koje žele same potrošiti u svojoj zemlji već do sad mobilizirale čak tri bilijuna eura. Ovaj fond bi tako bio tek dodatak poticaju gospodarskog rasta.

No već i kod srednjoročnog proračuna ima još mnogo otvorenih pitanja: kako će preostale članice EU podijeliti teret onoga što je do sad uplaćivala Velika Britanija? Hoće li ova pandemija neke članice od platiša pretvoriti u neto-primaoce europskog novca? I što je možda najvažnije: kako Merkel i Macron uopće zamišljaju taj "izuzetak" zajedničkog duga kad je to jasno zabranjeno europskim ugovorima?

O novcu se u Bruxellesu uvijek žestoko raspravlja, sastaje po hodnicima i telefonira, a do kompromisa se dolazi sporo i veoma teško. Ali sad nema mnogo vremena: kako bi ta pomoć gospodarskom oporavku uopće imala smisla novac mora biti spreman najkasnije krajem godine.