Komentar: Trebaju nam sva djeca
3. prosinca 2013
U prve četiri godine školovanja jedni pored drugih sjede Mike i Murat, Aylin i Abdulkadir, Jonas i Julia. U gimnaziji je vrlo malo djece sa stranim imenima. Za njemačko školstvo je tipično da djeca akademskih građana idu u gimnaziju i maturiraju, a djeci iz siromašnih ili slabije obrazovanih obitelji to često ne uspijeva. Previše učenika čak napušta školu bez završne svjedodžbe: šest do sedam posto, a među njima je posebno mnogo djece stranog podrijetla. To je možda u međunarodnoj usporedbi malo. Ali za jednu gospodarski uspješnu i bogatu zemlju poput Njemačke je ipak previše.
Jedan od uzroka te nepravde je trodjelni školski sustav koji u skoro svim saveznim pokrajinama selektira djecu već u dobi od deset godina. Djeca s dobrim ocjenama nakon četvrtog razreda idu u gimnaziju, srednje uspješna u realku, a ostatak u tzv. osnovnu školu. I time ovi potonji nemaju skoro nikakve šanse za karijeru i društveni uspon u bolje plaćenim zanimanjima. To je brutalna selekcija koja već djecu u prva četiri razreda deklarira kao one koji su zakazali.
To nije samo hladno i bezosjećajno, nego i ekonomski nepromišljeno. Jer u modernom gospodarstvu skoro da i nema poslova za pomoćne radnike i one bez završene škole. Umjesto toga je potrebno sve više dobro obrazovane i kvalificirane radne snage. Ne mora svako dijete položiti maturu, ali bi trebalo biti što manje onih bez završene škole. Jer u Njemačkoj se rađa sve manje djece. Mi si ne možemo priuštiti da zanemarimo toliko njih. Sva djeca su potrebna, ne samo ona čiji roditelji u nuždi svoj podmladak mogu poslati na skupe privatne škole da bi ih osposobili za budućnost.
U Njemačkoj je sve više privatnih škola jer u praksi provode mnoge recepte za uspješno učenje: mali razredi i individualna briga. Angažirani učitelji koji znaju oduševiti djecu.
No obrazovanje ne smije biti ovisno o debljini novčanika. Škole u kojima djeca mogu razvijati svoje sposobnosti, u kojima duže vrijeme uče zajedno i jedni od drugih, u kojima učitelji i učenici imaju poštovanja jedni prema drugima - takve škole moraju biti same po sebi razumljive za svu djecu: za Jonasa i Juliju isto kao i za Murata i Aylin. Zato se njemački političari ne smiju opustiti zbog dobrih rezultata iz aktualne PISA studije. Naprotiv. Najvažniji cilj - iste šanse za sve - još je daleko od ostvarenja.