Srbija se „faktički“ pomirila s postojanjem Kosova

„Srbija i Kosovo su se na dugom putu ka normalizaciji svojih odnosa približili bitnom miljokazu. Ali još ga nisu dostigli", ocjenjuje list Neue Zürcher Zeitung (NZZ) rezultat susreta srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića i kosovskog premijera Albina Kurtija u Bruxellesu.

U članku se navodi da usmena suglasnost o okviru razgovora ne spominje direktno „škakljivo pitanje" statusa Kosova, ali da se svodi na „faktičko priznanje Kosova od strane Srbije“. Navodeći da, s druge strane, Priština treba formirati Zajednicu srpskih općina, švicarski list podsjeća da su i Kurti i Vučić do sada nastupali kao tvrdolinijaši. „Kurti je u komotnijoj poziciji. Iako su ustupci Beogradu nepopularni u njegovoj zemlji, uspjeh je svaki napredak u etabliranju Kosova kao normalnog člana međunarodne zajednice“, piše NZZ.

„Nasuprot tome, za Vučića faktičko priznanje kosovske neovisnosti predstavlja drastični zaokret, nakon što je godinama žnjeo političke plodove ove tematike. U to se sasvim uklapa Kurtijeva izjava od ponedjeljka, da je bio spreman potpisati sporazum, ali da druga strana nije“, dodaje se u članku.

Autor zaključuje: „Iako je izostao veliki pomak, sastanak od ponedjeljka je makar djelomični uspjeh balkanske politike Zapada kojoj je udahnut novi život. Treba vidjeti hoće li to potrajati. Prvi pozitivni signal Prištini bio bi ako bi jedna ili nekoliko od pet članica EU-a koje dosad nisu priznale Kosovo to konačno nadoknadile.“

„Jednog dana i pravno priznanje"

Na istu temu Neue Zürcher Zeitung donosi i komentar Andreasa Ernsta, nekadašnjeg dugogodišnjeg dopisnika iz Beograda: „Iako srpski predsjednik Aleksandar Vučić i njegovi poslušni bulevarski mediji to guraju pod tepih, jasno je da se Beograd dugoročno miri s tim da je na njegovom teritoriju poslije rata 1998./99. nastala jedna nova država. Teško je zamisliti da, poslije faktičkog priznanja te činjenice, jednog dana neće uslijediti i pravno priznanje."

„Kosovo će se pak morati suočiti s tim da nije dovoljno da se samo deklarira kao multietnička država, kao što to čini premijer Kurti. Ako je Prištini važno postojanje srpske zajednice u zemlji (za što nema ključnih dokaza), onda ne smije postavljati balvane na put njene samouprave. A i onako je upitno imaju li srpske enklave na jugu ekonomsku budućnost. Vrlo je moguće da će tamo za par desetljeća samo crkvena dobra ostati svjedoci srpskog Kosova", piše Ernst.

Ovaj novinar dodaje da se Putinovoj agresiji ima zahvaliti što se Zapad uplašio otvorenog krila na Balkanu i pohitao da u nekoliko mjeseci nadoknadi sve što je izgubljeno tokom deset godina tromih pregovora Beograda i Prištine. Prema ocjeni Ernsta, predstavljeni plan je u velikoj mjeri kompromisan, ali:

„Njegova najveća mana je što ga nisu ispregovarale zavađene strane, već kompletno dolazi sa strane. Nametnuta rješenja su na Balkanu rijetko opstajala. Davanje prijedloga je bilo dužnost Srbije, ali ona ne govori kako rješenje treba izgledati. Ona samo ponavlja kako ne treba izgledati. Sada su drugi povukli potez. EU je u ovoj regiji predugo gubio vrijeme“, zaključuje Ernst svoj komentar u listu Neue Zürcher Zeitung.

„Vučić svira na dva klavira“

Tiroler Tageszeitung piše da stvar još nije gotova i da razloge treba tražiti u Srbiji: „Njen predsjednik Aleksandar Vučić godinama svira na dva klavira. Na nacionalističkom lupa u tipke: beskompromisno po pitanju Kosova, tijesno partnerstvo s Rusijom, antizapadne predrasude i sve autoritarniji stil vladavine. Upravo to stanovništvo u Srbiji posljednjih godina prije svega može čuti preko državnih i Vučiću bliskih bulevarskih medija.“

List iz Innsbrucka dalje piše da na „europskom klaviru“ Vučić svira druge tonove, da je Srbija kandidat za članstvo, a EU najvažniji gospodarski partner i donator, ali da Bruxelles traži „solidarnost s europskom obitelji“ – da Srbija „faktički digne ruke od Kosova i odabere stranu u geopolitičkom potezanju konopca Istoka i Zapada".

Dodaje se da je poslije pritisaka Zapada Vučić načelno pristao na normalizaciju odnosa s Prištinom. „Ali da bi to omilio i svojoj klijenteli u Srbiji, sada bi Vučić morao izvesti politički podvig. Još nije izvjesno je li voljan i u stanju to izvesti – a da, po potrebi, opet ne sjedne za drugi klavir."

„Dogovor na štetu Kosova"

Drugačijeg je mišljenja Erich Rathfelder, dopisnik berlinskog Tageszeitunga. On smatra da je ovaj dogovor na štetu Kosova i dio pokušaja Zapada da se umili Vučiću i tako ga odvoji od Putina. Posebno su opasne, ocjenjuje Rathfelder, etničke linije podjela kakve bi stvorila Zajednica srpskih općina.

„Kosovar Albin Kurti treba potpisati ugovor sa Srbijom koji zahtijevaju EU i SAD. Tjednima su Albanci bili pod pritiskom. Svakako uz izvjesnost da će kosovski Albanci učiniti sve što američki diplomati traže. Jer, bez sigurnosnih jamstava SAD-a – Kosovo nije ništa. Ta se zemlja ionako ne može osloniti na Europu. Dakle, što Kurtiju drugo preostaje nego da potpiše i time uništi jedan stup vlastite politike", navodi se u komentaru.

Autor smatra da Zapad ignorira demokraciju i ljudska prava, podupirući Vučića. „Politika povlađivanja (appeasment) prema Srbiji već sada ima negativne posljedice, ne samo na Kosovu, već i u BiH, Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji. Vučićev srpski svijet se može, baš kao i Putinov ruski svijet, radovati tolikoj američkoj naivnosti i europskoj neprincipijelnosti“, zaključuje Rathfelder.

priredio N. Rujević

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu