Traže se novi uzori!

Vijesti o bankrotima privatnih osoba, poduzeća pa i čitavih država pripadaju danas u normalnu svakodnevicu. Mediji izvještavaju, burze špekuliraju, građani postaju sve nesigurniji. A o globalnom "bankrotu" gotovo da nitko ne govori. Pritom, ekološki gledano, još od sredine 70-ih živimo - na kredit.

Nevladina organizacija Footprint Network svake godine tako izračuna dan na koji su potrošeni svi resursi koje priroda može generirati odnosno regenerirati u jednoj godini. 2011. je to bio 27. rujna, ali Njemačka je iscrpila svoje kapacitete već 15. svibnja.

U Njemačkoj, naime, kao i u drugim bogatim industrijskim zemljama, potrošnja je znatno veća nego što su kapaciteti njezinih prirodnih resursa - i kapaciteti Zemlje općenito. Petina stanovništva Zemlje, dakle oko 1,4 milijarde ljudi koji žive u najbogatijim zemljama troši 80 posto robe i ekoloških usluga proizvedenih u cijelom svijetu. Kada bi svih sedam milijardi stanovnika Zemlje imali isti standard - takav kakav ima ova petina - trebalo bi nam pet do šest planeta poput ovoga na kojem sada živimo.

Materijalno blagostanje jednako je sreća?

Pet do šest novih planeta nemamo, ali mogli bismo promijeniti stil življenja, našu definiciju kvalitetnog života. "U bogatim zemljama se sreća poistovjećuje s materijalnim blagostanjem", kaže Jürgen Meier, šef Foruma okoliš i razvoj. Ali dva automobila u garaži, kuća u vlasništvu i rekordna potrošnja ne čine čovjeka sretnim nego samo povećavaju pritisak na njega.

Bolesti koje se rađaju iz stresa poput depresija i bolesti krvožilnog sustava rezultat su svakodnevnog žrvnja u kojemu se moderni čovjek nalazi - s ogromnim financijskim posljedicama za zdravstvene sustave. Da bi se osiguralo materijalno blagostanje za koje se vjeruje da je garant sreće, sve se više radi. A to se ne prelama samo preko leđa pojedinca koji odrađuje svoje prekovremene nego i nauštrb okoliša i ljudi u zemljama u kojima su radnici jadno plaćeni kako bi u svijetu konzuma mogle visjeti reklame s "posebnim ponudama".

Mediji "ispiru mozak"

Jürgen Meier kaže da i mediji doprinose jačanju ovakvih konzumerskih navika i sustava. "To što oni rade je skoro ispiranje mozga", tvrdi on ukazujući na sve moguće serije i holivudske limunade koje postaju globalni uzori. Zahvaljujući današnjoj medijskoj tehnologiji - filmu, televiziji, internetu - oni uspijevaju doprijeti do zadnjeg sela. A u njima se propagira brzi konzum kao uzor razvijenog društva.

Razvoj se, osim toga, do danas mjeri visinom socijalnog bruto proizvoda - što je on po glavi stanovnika viši, što je viši materijalni standard ljudi, to se višim smatra i stupanj njihove razvijenosti. Postoje inicijative da se ta definicija promijeni. Tako Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) radi na novoj definiciji razvijenosti koja neće uzimati u obzir samo gospodarske čimbenike nego i socijalno zadovoljstvo i kvalitetu života građana.

Ne postoji jedan model za sve

"Današnja definicija razvijenosti zapravo potječe od bivšeg predsjednika Svjetske banke Roberta McNamare", naglašava Vandana Shiva, članica Rimskog kluba i Svjetskog vijeća za budućnost. "On je svojedobno stvorio dvije definicije razvijenosti. A: kao životnog stila zapadnog industrijskog društva i B: da je novac mjerilo razvijenosti", kaže indijska aktivistica za zaštitu okoliša i ljudska prava i zaključuje kako je to u konačnici dovelo do gospodarskog sustava koji danas vlada u svijetu.

Taj sustav, međutim, definitivno ne funkcionira. To pokazuje i trenutna gospodarska kriza, argumentira Mohan Munasinghe, fizičar i ekonomist koji je prije radio u Svjetskoj banci. "Sadašnja kriza pokazuje da sustavi takozvanih bogatih zemalja uopće nisu postojani i održivi - ni gospodarski niti ekološki, a dijelom ni socijalno", naglašava Munasinghe koji je osnovao vlastiti Institut za razvoj. Dosadašnji uzori u razvijenosti nisu se pokazali održivima, a novi se tek stvaraju. Pritom bi, smatra Monasinghe, trebalo biti više modela razvijenosti - nema jednog modela koji bi važio za sve: "Rješenja za bogate zemlje bit će drukčija nego rješenja za siromašne zemlje. I takozvane zemlje u razvoju moraju pronaći rješenja za sebe kako bi krenuli stazom održivog razvoja. Na neki način su u tom smislu sve zemlje stoga - zemlje u razvoju."

Autorice: Helle Jeppesen/Dunja Dragojević

Odg. urednik: Anto Janković