Gastarbajteri - vječna čežnja za domovinom

Adelino S. dobro se sjeća svog dolaska u Njemačku. Bilo je to u lipnju 1961. godine, malo prije njegovog 23. rođendana. Jedan prijatelj mu je našao smještaj i posao u Kölnu. Adelino S. je stigao kao turist, ali je potom spontano pronašao posao i ostao. Ovaj 75-godišnji udovac i danas živi u Njemačkoj.

Ulrich Tings radi u Katoličkoj portugalskoj misiji u Krefeldu i Mönchengladbachu. Zbog posla kojim se bavi ostvario je prisniji odnos s portugalskim doseljenicima, također i onima koji su 1961. došli u Njemačku. Tings kaže kako je 90 Portugalaca iz prve generacije gastarbajtera već napustilo Njemačku. Mnogi od njih su došli, tvrdi on, kako bi pronašli posao. Mnogi mladi su bili u strahu od diktature Antonija de Oliveire Salazara, koja je okončana tek 1974. tzv. karanfil revolucijom.

50 godina ugovora s Portugalom

I Adelino S. je svoju zemlju napustio iz političkih razloga. Osjećao je da je u Njemačkoj siguran i dobrodošao. Brzo se integrirao u njemačko društvo. Nekoliko godina kasnije se zaljubio i oženio Njemicom.

Isto kao i on mnogi mladi ljudi su 60-ih godina prošlog stoljeća iz cijele Europe došli u Njemačku; kao uostalom i radnici iz bivše Jugoslavije. Njemačko gospodarstvo je cvjetalo a radna snaga je bila hitno potrebna. Zbog toga je savezna vlada potpisala sporazume s mnogim zemljama kako bi ciljano tražila radnu snagu. Sporazum s Portugalom je potpisan prije 50 godina. Tada je nezaposlenost u Portugalu bila ogromna, pa je rad u Njemačkoj mnogima zvučao prilično primamljivo.

"Portugalski migranti su danas jako dobro integrirani", uvjerava Tings iz Katoličke portugalske misije. "Istovremeno su mnogi do njih ponosni na svoju domovinu", kaže on i objašnjava da će se upravo zbog toga mnogi nekada tamo i vratiti. I Margarida C. i njezin suprug sanjaju o tome da starost provedu u svojoj ljubljenoj domovini. Oboje su u Krefeldu od 1988. a u Njemačkoj su završili u neku ruku slučajno. Naime, ovaj bračni par je došao u posjet rođacima i onda i ostao u Njemačkoj. "Stigli smo jednog nedjeljnog popodneva a već sutradan me moja šogorica pitala hoću li ići s njom na posao kako bih i ja potražila nešto za sebe, što sam prihvatila." Odmah je dobila posao, no kod njezinog supruga to nije išlo tako brzo. Zbog toga su strahovali za svoju dozvolu boravka u Njemačkoj. Miguel je ipak na kraju našao posao i par je mogao ostati u zemlji. Nijedno od njih dvoje na početku nije govorilo njemački jezik. Učili su spontano, komunicirajući svakodnevno s kolegama i susjedima. Margarida C. kaže kako se u Njemačkoj osjećala dobrodošlom.

Kada zbog migracije oboliš

U mjestu u kojem stanuje ona ima puno prijatelja i poznanika. Ova 55-godišnjakinja se angažira i u Savjetu Katoličke portugalske misije a već godinama je članica jedne portugalske folklorne skupine. Margarida C. obožava glazbu koja ju podsjeća na djetinjstvo i mladost u Portugalu. "Nedostaje mi obitelj u Portugalu. Rado bih se vratila. Ali kada? To ne znamo."

Čežnja za Portugalom je kod njenog muža još izraženija. On godinama osjeća kako je rascijepljen između svog rodnog Portugala i Njemačke. Razlozi zbog kojih se do sada nisu mogli vratiti su i financijske prirode. Taj unutarnji osjećaj rascijepljenosti je kod Miguela C. na kraju doveo do depresije, zbog koje je morao otići u prijevremenu mirovinu.

"Mnogi stariji su se vratili"

Povratak u domovinu nije uvijek jednostavan. "Mnogi primjećuju da se tamo više ne mogu snaći onako kako bi to željeli", objašnjava Ulrich Tings. Jer, u Portugalu ih često zovu "alemaes" (Nijemci).

Adelino S. je izuzetak. On želi do kraja života ostati u Njemačkoj. "Mnogi stariji su se vratili u Portugal, ali djeca i unuci su ostali ovdje", kaže on. I njegova djeca žive u Njemačkoj i Italiji. On još uvijek jednom godišnje posjećuje svoju sestru u Lisabonu. Ali, svoj život vidi u Njemačkoj: "Što ćemo tamo kada ovdje imamo svoje obitelji? U Portugalu smo ionako Portugalci druge klase."